Europske dimenzije Rijeke: rad, manjine, voda, luka

Ri EPK

Ova konzultacija ostaje otvorena do 18. srpnja 2014. Nakon tog datuma više neće biti moguće sudjelovati s prijedlozima i komentarima. Finalni tekst Koncepta kandidature Rijeke za europsku prijestolnicu kulture bit će objavljen na ovom mjestu početkom rujna, nakon razmatranja svih pristiglih prijedloga.


Europska prijestolnica kulture
Europska Unija svake godine odabire po dva grada kojima dodjeljuje titulu Europske prijestolnice kulture (dalje u tekstu EPK). Tijekom godine u kojoj nose ovu prestižnu titulu, izabrani gradovi organiziraju seriju kulturnih događaja sa snažnom europskom dimenzijom. Pripreme uključene u projekt Europske prijestolnice kulture predstavljaju priliku za stvaranje znatnih kulturnih, društvenih i ekonomskih koristi i dobrobiti, za urbanu regeneraciju, te povećanu prisutnost i vidljivost grada na međunarodnoj sceni.

Europske dimenzije Rijeke: rad, manjine, voda, luka

Europa je pokrenula inicijativu kulturnih prijestolnica kako bi promovirala bogatstvo i različitost kultura, ali i zajedničke kulturne odlike Europe. Inicijativa EPK jača osjećaj pripadnosti određenom zajedničkom kulturnom području te osnažuje kulturni doprinos općem napretku gradova. Dosadašnji gradovi koji su ponijeli titulu EPK ostvarili su mnoge navedene i dodatne koristi i dobrobiti.

Kako grad postaje Europskom prijestolnicom kulture?
Europski Parlament donosi odluku prema kojoj se u svakoj kalendarskoj godini određuju dvije zemlje domaćini inicijative Europska prijestolnica kulture, pa će tako 2020. Europska Unija imati dvije kulturne prijestolnice – jednu iz Irske i jednu iz Hrvatske.
Šest godina prije naslovne godine, Ministarstvo kulture zemlje članice raspisuje natječaj na koji se mogu prijaviti svi gradovi unutar zemlje. Nakon postepene i rigorozne selekcije od strane nezavisnog europskog panela koja se provodi u dva kruga i njegove preporuke o tome koji grad treba ponijeti titulu EPK, zemlja domaćin četiri godine prije naslovne godine i formalno proglašava buduću kulturnu prijestolnicu. Od toga trenutka, pod budnim okom europskih predstavnika, kreće i završna faza koja uključuje složene pripreme za sam projekt EPK. Uspješno provedenim projektima dodjeljuje se i nagrada Melina Mercouri, koja trenutno iznosi 1.5 milijuna eura.
Ministarstvo kulture RH objavilo je 11. lipnja ove godine Poziv za podnošenje prijava za inicijativu unije Europska prijestolnica kulture za 2020 godinu u Republici Hrvatskoj.
Rok za podnošenje prijava je 17. travnja 2015. godine, a Grad Rijeka već je 13. lipnja ove godine objavio prijedlog Koncepta svoje kandidature. Ova konzultacija otvorena je upravo kako bi se prije samog podnošenja prijava sa širom javnošću raspravile i utvrdile specifične točke koje pripadaju osnovnim temama koncepta riječke kandidature.

epk_koncept_press 037


Projekt Europske prijestolnice kulture kao riječki strateški cilj

EPK R.044

Strategija razvoja Grada Rijeke za razdoblje 2014.–2020. godine definirala je kandidaturu Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. kao jedan od prioritetnih riječkih kulturnih projekata, čime su potvrđeni i otprije postavljeni ciljevi iz Strategije kulturnog razvitka Grada Rijeke 2013.-2020. Projekt Rijeke kao EPK od velikog je strateškog značenja kako za kulturni, tako i za turistički, gospodarski i cjelokupni razvoj Rijeke i Primorsko-goranske županije. Titula EPK jača međunarodnu vidljivost grada, pozicionira ga u europskom prostoru te donosi brojne kulturne, gospodarske, društvene i druge pozitivne učinke na dugoročni razvoj grada i županije. Polazeći od toga, članovi radne skupine za izradu prijedloga koncepta kandidature Grada Rijeke za EPK 2020. predlažu da se čitav projekt temelji na četiri sadržajno i potencijalom vrlo bogate tematske linije.


Četiri programske teme koje odražavaju riječki i europski identitet
Rad, manjine, voda i luka – četiri su osnovne koncepcijske linije koje je radna skupina preložila kao okosnice koncepta kandidature Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture. Ove tematske grupe odražavaju vrijednosti koje su duboko utkane u povijesni identitet Rijeke. U njima se istovremeno zrcale i temelji Europske unije: multikulturalnost, raznolikost, tolerantnost, otvorenost za dijalog i suradnju. Neovisno o političkoj volji i demokratskoj tradiciji, ove vrijednosti, dakako, nisu zajamčene jednom zauvijek. Naprotiv, upravo zbog realne opasnosti da budu ugrožene, pogotovo u okolnostima dugotrajne ekonomske krize, treba ih braniti na način da ih se problematizira iz umjetničke i kulturne perspektive. Tim više, projekt EPK polazi od najšire shvaćenog pojma kulture, jer svako ograničavanje na isključivo umjetničku i kulturnu sferu u tradicionalnom smislu riječi bilo bi u korjenitoj opreci s osnovnom idejom projekta EPK.

Tocke

Naime, temeljna značajka svih uspješnih primjera dosadašnjih Europskih prijestolnica kulture jest postavljanje kulture u središte dugoročnog i održivog urbanog razvoja: kulturnog, gospodarskog, socijalnog, ekološkog, turističkog i drugog.


Rad
U današnje vrijeme iznimno brzih promjena rad je među onim temeljnim egzistencijalnim kategorijama koje doživljavaju dramatičnu transformaciju. Pitanje rada, zapošljavanja i budućnosti radnih mjesta danas je aktualnije nego ikada prije, osobito u nekadašnjim industrijskim gradovima poput Rijeke u kojima se, kao i u najrazvijenijim zemljama Zapada, dogodila deindustrijalizacija. U tom procesu mnogi su se gradovi susreli s napuštenom industrijskom infrastrukturom te tragaju
za novim ekonomskim rješenjima i perspektivama u kontekstu tih istih prostora. Nameću se mnoga pitanja. Kakva je sudbina rada u vremenu gospodarske krize i tehnološkog napretka? Kako će 2020. i nakon nje izgledati rad i radno mjesto, kakav će biti položaj radnika u znanosti, zdravstvu, obrazovanju i drugim sferama od općeg, javnog interesa? Kako će izgledati slobodno vrijeme?
Važan dio identiteta Rijeke snažno je povezan s industrijskom baštinom i to je među ostalim pretpostavka kulturnog identiteta Rijeke. Postavljanjem rada u sam centar projekta EPK 2020. otvara se prostor za interdisciplinarno povezivanje umjetničke i svih ostalih sfera i doprinos novim razvojnim rješenjima.
U ovoj konzultaciji pitamo vas – što sve unutar odrednice rada smatrate specifičnom riječkom vrijednošću? Pitamo vas i kako zamišljate pojam rada u perspektivi budućnosti.

Foto: Mladen Grčević


Manjine
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. u Rijeci živi oko 20.000 pripadnika dvadeset i dvije nacionalne manjine, što čini gotovo 15% stanovništva. Rijeka je već stoljećima liberalan i otvoren grad koji se uvijek protivio svakoj političkoj diskriminaciji manjina i različitosti, bez obzira na ideološki predznak. Projekt EPK 2020. prilika je da se ovaj identitet nadgradi i proširi na europski prostor. Kao lučki grad, Rijeka je obilježena miješanjem kultura, tolerancijom, imigracijom i emigracijom. Na zasadama kozmopolitske tradicije Rijeka se danas suočava s migracijama svih vrsta, s izazovima budućnosti koji uključuju usvajanje i primjenu novih tehnologija, kreativne industrije i industrije znanja. S tim u vezi je i tretiranje razlika na inovativne i kreativne načine. U okviru projekta EPK 2020. nužno je da Rijeka, kao otvoreni grad i luka, migrantima i manjinama svih vrsta omogući aktivno sudjelovanje u pripremi i provedbi kulturnog programa te stvaranju sinergije u zajednici na svim poljima, uključujući i stvaranje novih radnih mjesta. U ovoj konzultaciji pitamo vas koje još manjine, osim nacionalnih manjina koje su najčešće u fokusu svih rasprava o manjinama, prepoznajete kao dio riječkog identiteta? Od kojih manjinskih skupina ili inicijativa očekujete najveću intelektualnu snagu?

na-zgradi-grada-rijeke-istaknuta-zastava-duginih-boja


Voda
Rijeka je lučki, obalni, grad na vodi, grad uz more. U Rijeci i neposrednom zaleđu godišnje prosječno padne 3.500 milimetara kiše, a na širem gradskom području nalaze se deseci slatkovodnih izvora. Naposljetku, Rijeka je i dobila ime prema vodi tekućici koja kroz nju prolazi, što je vidljivo i iz povijesnog gradskog grba. Vlasništvo nad vodom – koja sve više postaje presudno političko i ekonomsko pitanje – jedno je od središnjih pitanja za budućnost svakog grada. Pri tome u žižu riječkog interesa dolaze prostor Delte kao generator nove autonomne energije grada i transformacija kanjona Rječine, što sve zajedno otvara brojna pitanja poput vlasništva, uzgoja nove hrane, gradskog vrtlarstva, proizvodnje energije i drugog.

Foto: Valter Stojšić

S temom vode povezan je i jedan od ključnih kulturnih projekata u okviru kandidature Rijeke za EPK 2020., a to je područje bivše tvornice Rikard Benčić. Ono će postati kulturni centar sačinjen od Gradske knjižnice Rijeka, Muzeja Grada Rijeke, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti te Dječjeg centra za kulturu i edukaciju. Bit će to ishodište tokova kulture i znanja prema zajednici, prostor u koji se slijeva i koji se prelijeva po cijelom gradu.
Simbolika vode nalazi se i u kontekstu pitanja na koja od vas tražimo odgovore u ovoj konzultaciji. Koja sve područja društvenog života povezujete uz ovu odrednicu? Kako se korištenje vode riječkog područja može vezati uz razvoj ekološke, energetske i etičke svijesti stanovnika Rijeke?


Luka
Rijeka je najveća hrvatska luka. Povijesno promatrano, grad je doživljavao uspone i padove usporedno s usponima i padovima svoje luke. Sudbina luke definirala je sudbinu grada. Unatoč ekonomskim promjenama luka je zadržala središnje mjesto u strategiji gospodarskog razvoja grada kao pokretač razvojnih projekata.
Pojam “luke” u kontekstu EPK prenosi se u sve sfere gradskog života u kojima može ostvariti potentnu i realnu ulogu za život građana. Željeni „teret“ koji će 2020. godine brodovi dovesti u luku jesu umjetnički, kreativni, inovativni proizvodi koji u Rijeku stižu iz cijelog svijeta te jednako tako i iz nje putuju, bivaju izvezeni.
Luka postaje tema u širokom, metaforičkom smislu povezivanja i stvaranja „slobodne zone“ za umjetničko eksperimentiranje. U razdoblju digitalne kulture Rijeka može biti “piratska” luka, ali i luka startup rizika. Prvo je demokratičnije, a drugo profitabilnije, ali svi oblici umjetničkog izražavanja imaju mogućnost za suživot u novoj luci Rijeka. Vas pitamo što sve može simbolizirati luka u kontekstu kulture i kulturne razmjene. Koje su specifične riječke teme uplovile u Rijeku, a danas mogu biti izvezene iz nje i odaslane u Europu?

EPK R.038


Vaš doprinos
U trenutku kada se Rijeka i službeno kandidirala za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine, kultura je poprimila svoje najšire značenje i prestala biti nešto što se događa u institucijama i na pozornicama. Već u samoj pripremi za kandidaturu za EPK kultura postaje pun, dinamičan, angažiran život najšire zajednice, dakle svih građana Rijeke i šire gradske okolice. Ona uključuje sva područja života, čak i ona koja bi tradicionalno stajala posve izvan zastarjelog shvaćanja kulture. Dakle, u obzir dolazi naša svakodnevica, rad i volontiranje, ekologija i održiv razvoj, povezivanje i prožimanje mnogih područja života, suradnički modeli, poduzetništvo, znanost pa čak i sport za koji mnogi misle da ne može biti dio kulture.

U tom smislu, pozivamo vas da se uključite i odgovorite na bar dio ovih pitanja:

Što sve unutar odrednice rada smatrate specifičnom riječkom vrijednošću? Kako zamišljate pojam rada u perspektivi budućnosti?
Koje još manjine osim nacionalnih prepoznajete kao dio riječkog identiteta? Od kojih manjinskih skupina ili inicijativa očekujete najveću intelektualnu snagu?
Koja sve područja društvenog života povezujete uz vodu kao odrednicu riječkog identiteta? Kako se korištenje vode riječkog područja može vezati uz razvoj ekološke, energetske i etičke svijesti stanovnika Rijeke?
Što sve može simbolizirati luka u kontekstu kulture i kulturne razmjene. Koje su specifične riječke teme uplovile u Rijeku, a danas mogu biti izvezene iz nje i odaslane u Europu? Što biste voljeli da iz korpusa europske kulture uplovi u Rijeku?
Koje ili kakve projekte biste vi osobno preložili ili realizirali u okviru navedene četiri ključne okosnice koncepta kandidature? Na koji način biste se vi osobno uključili u te projekte?


Vaše prijedloge i komentare razmotrit će članovi tima za izradu koncepta kandidature Rijeke za EPK kao i predstavnici gradskog Odjela za kulturu te će ih potom uključiti u finalni tekst koncepta kandidature Rijeke za europsku prijestolnicu kulture. Na temelju samog Koncepta, Grad Rijeka ispunit će prijavnicu za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

10 comments
kolifler
kolifler

Nešto što mi je neobično s obzirom da se grad natječe za prijestolnicu KULTURE je nedostatak baš onog nekog pravo umjetničkog elementa - svaka čast i radu i manjinama i vodi, ali u svakom gradu se radi i postoje manjine, i puno ih je blizu neke vode, ali treba navesti i što imamo za ponuditi kao prepoznatljivu RIJEČKU KULTURU (Prostori HNK/Filodrammatica, umjetnici/glazbenici, manifestacije...karneval, Ljetne noći..?)


A čini mi se da je nepravedno zapostavljena povijest i arhitektura (od Starog grada i Trsata do secesijskih zgrada - imalo bi se tu itekako za osmisliti povezanih programa) jer grad je ipak u velikoj mjeri određen i svojim fizičkim ustrojem i izgledom, kao i povijesnim razvojem, treba više istaknuti 'ono nešto' po čemu se grad ističe (I Split i Varaždin kao da su puno više svjesniji što imaju nego Rijeka).

centar za oo
centar za oo

Poštovani,

Centar za odgoj i obrazovanje Rijeka je posebna odgojno-obrazovna ustanova koja se bavi školovanjem učenika s teškoćama u razvoju. Slijedeće godine obilježiti će 55.godišnjicu svoga postojanja. Svojim djelovanjem kroz više od polovice jednog stoljeća rasli smo, razvijali  se s našim gradom unutar, ponekad smo izlazili van „dopuštenog“,a ponekad smo mogli i više. Sudjelovali  u mnogobrojnim aktivnostima, za svoj rad dobili brojna priznanja, ali kao što je jednom netko mudar rekao “Dvadeset godina od sada više ćete biti razočarani onim što niste učinili nego onim što jeste.“ Zato  ovaj naš prijedlog shvatite prvenstveno kao znak za našom spremnošću za daljnjim osobnim rastom i razvojem. A samim time  da svim svojim snagama, mogućnostima i interesima doprinesemo u stvaranju jedne dobrepriče!

Nacionalni obrazovni kurikulum kaže da suvremeni odgojno-obrazovni proces zahtijeva prilagođavanje nastavnih sadržaja, aktivnosti, metoda i tehnika rada. On je usmjeren na poticanje razvoja i bogaćenje iskustva učenika. Nastavni programi,putem prilagodbe, postaju fleksibilni, usklađeni  sposobnostima, potrebama,  mogućnostima  i interesima djece kroz aktivne metode učenja i poučavanja. 

U skladu sa svjetskim trendovima težište nastave nije više na prenošenju znanja već na razvoju kompetencija za bolje snalaženje i funkcioniranje u svakodnevnom životu.  Jačanje kompetencije na  svim razinama svakodnevnog života pojedinca svakako je jedan od ključnih momenata u radu naše škole. No,kvaliteta življenja svakog pojedinca u velikoj mjeri ovisi o zajedništvu s okolinom.  Težnja ka smislenim i svrhovitim aktivnostima u svakodnevnom životu, kao i interakcija s okolinom sastavni je dio ljudskog postojanja.

U Republici Hrvatskoj  posljednjih se petnaestak godina pomalo probija ideja i svijest o potrebi osiguravanja kvalitetnijih uvjeta za život osoba s invaliditetom  u zajednici. Republika Hrvatska potpisala je i/ili ratificirala mnoge međunarodne dokumente koji podrazumijevaju socijalno jedinstvo, jednakost u uključivanju kao i poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom.

U holističkom konceptu kvalitete življenja naglašava se i izdvaja dimenzija pripadnosti zajednici kao kvaliteta odnosa koju pojedinac izgrađuje i osjeća u odnosima između sebe i drugih. Pripadnost zajednici se odnosi na to koliko osoba osjeća stvarnu povezanost s okolinom, vlastiti utjecaj i pripadnost mjestima, događajima, uslugama i resursima koji određuju njezinu ili njegovu zajednicu.  Fizička integracija i prisutnost u zajednici ne moraju značiti i socijalnu integraciju!

Slijedeći ideju socijalnog uključivanja kao osnovni princip uviđa se neophodnost nadrastanja naslijeđenih obrazaca kategoriziranja utemeljenih na koncepcijama deficita („težine oštećenja“) i medicinske dijagnoze.

Opće je prihvaćeno da osobe s invaliditetom imaju iste potrebe i prava kao i svi drugi građani, a njihova se „posebnost“ odražava u vrstama, intenzitetu i metodama podrške kojima treba omogućiti razvoj (prema individualnoj procjeni) potencijala ovih osoba,  uzimajući u obzir i karakteristike njihove obiteljske i šire sredine.

 Socijalni model  osobu s invaliditetom promatra kao građanina i aktivnog subjekta, koji ima prava, kao korisnika usluga, a ne kao objekt sažaljenja. Ovaj model nudi posve drugačiji način promatranja i istraživanja pitanja invalidnosti. 

Socijalni model i model ljudskih prava u odnosu prema djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom nalažu potrebu sveobuhvatnog uključivanja svih osoba u sve sadržaje života u zajednici.

Bolja uključenost u zajednicu ostvaruje se posjedovanjem jednakih mogućnosti rada u redovnoj radnoj sredini i djeljenja sadržaja slobodnog vremena u zajednici, zajedno sa svim drugim ljudima..Pravo na rad jedno je od temeljnih ljudskih prava što se ističe u brojnim međunarodnim dokumentima, a u našoj zemlji ovo je pravo zajamčeno svakom građaninu Ustavom Republike Hrvatske.

Doživljaj sebe u kompetentnom izvođenju svrhovite aktivnosti doprinosi razvoju pozitivnije slike o sebi i ublažavanju eventualno prisutnih nepoželjnih oblika ponašanja (Bezinović,1993).

Oliver i sur.(1997) navode da rad:

  -smanjuje potrebu za institucionalnom podrškom

-razvija radne vještine

  -razvija želju za radom i socijalnom interakcijom

  -stvara rutinu koja pomaže strukturiranju rada.

Većina istraživanja na ovom području usmjerena je na praćenje utjecaja socijalnog uključivanja na osobe s teškoćama, no zanimljivi su i rezultati nekih obrnuto usmjerenih istraživanja koja se bave utjecajem integracije na okolinu ovih osoba.  Ta istraživanja nedvojbeno ukazuju na „korist“ socijalnog uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama za njihovu okolinu. Pokazalo se da iskustva socijalne interakcije s ovim osobama, u djece i mladeži bez teškoća pridonose njihovom osobnom razvoju, smanjenju predrasuda te većoj toleranciji i poštivanju različitosti među ljudima; učenju načina kako se može pomoći osobama s teškoćama; većem uvažavanju potreba drugih ljudi; većoj odgovornosti u odnosu prema drugima;  jačanju međuovisnosti  i međuljudske podrške; boljem upoznavanju vlastitih jakih strana i teškoća; pa čak i učenju modela pozitivnog rješavanja životnih teškoća. (Bratković i dr. 2012.)

Svjesni smo činjenice da su svi dokumenti načelno i deklarativno  implementirani no provedba u praksi je manjkava. Problem je dijelom i u tome što svaka nova vladajuća struktura ne podržava kontinuitet već započetih reformskih rješenja, nego se kreće uvijek iznova, čime se gubi dragocjeno vrijeme. Ljudi iz prakse na taj način prepušteni su snalaženju u moru nedorečenih i proturječnih zakona i propisa nekoordiniranosti sustava i traženju puteva potpore na lokalnoj razini. Iz tog razloga vidi se velika neujednačenost podrške u različitim dijelovima Republike Hrvatske.

Pa koji bi bio naš doprinos kulturnoj slici Grada? Spremni smo ponuditi našu aktivnu participaciju u kandidaturi Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020 i to:

-uključivanjem naših učenika, roditelja i djelatnika u volonterske programe, kulturne aktivnosti te ostale promidžbene aktivnosti Grada,

-savjetodavna podrška učenika, roditelja i djelatnika u planiranju dijela programa vezanih uz manjinske skupine,

-ponuda proizvoda Učeničke zadruge naše škole u izradi suvenira Grada Rijeke i promotivnih materijala(likovno oblikovanje, knjigovežačke i krojačke usluge i dr.).

-programi sa visokim učilištima gdje bi sudjelovali u prilagodbi studijskih programa za  studente kojima teškoće ne omogućavaju polazak studija u punom radnom opsegu te senzibilizacija ostale studentske populacije za potrebe djece s teškoćama i osoba s invaliditetom,

-nastavak dobre prakse ekoloških programa škole i suradnje sa lokalnom zajednicom i udrugama civilnog društva- kontinuirane ekološke akcije s ciljem poticanja jačanja važnosti održivog razvoja (ogranska poljoprivreda, selektivno prikupljanje otpada i dr.).

U nadi da ćemo uspješno surađivati u narednim godinama, srdačno vas pozdravljamo,

Ravnateljica Centra:

Ankica Matijević,prof.

shura dumanic
shura dumanic

Poštovani prijatelji/ce

Ovo je dodatak mojoj diskusiji u Art-kinu. Naime, u ovoj fazi kada se piše projekt možda je dobro naglasiti slijedeće: 1-prožimanje ova 4 fundamenta na kojima počiva koncept, i 2. participaciju građana u realizaciji projekta (oni neće biti samo konzumenti' već i aktivno sudjelovati u kulturnim događajima.

Kao ilustraciju zamislila sam npr.grafitere i likovnjake grada i šire (PGŽ,Hrvatske) kako oslikavaju sve riječke stube kojima se voda i riječna flora i fauna slivaju ka gradu-luci)- tu imamo i element prožimanja strateških dimenzija projekta a i participaciju; ili npr. nešto slično onome što su organizirali u Marseillu - gradom je prošlo na tisuće grla ovaca, koza,krava  iz zaleđa Marseilla; Rijeka bi mogla u istom stilu organizirati smotru svih brodova, brodica, čamaca-svega što plovi po vodi- slivalo bi se ka luci (i ujedno bi to bila participacija svih građana) i sl.

prema iskustvu Marseilla, što manje graditi, jer te zgrade kasnije nitko nije u stanju održavati i koristiti, bolje je restaurirati i koristiti postojeće.

tortellino
tortellino

P { margin-bottom: 0.21cm; }

Poštovani, od svog osnutka Kulturno umjetničkog društva "Fratellanza" njeguje i razvija kulturno i umjetničko stvaralaštvo talijanske nacionalne zajednice u Rijeci kao i promiòe upoznavanje svih građana s istom u svrhu širenja duha suživota, multijezičnosti i multikulturalnosti. Društvo djeluje u okviru Zajednice Talijana u Rijeci,osnovano je 1947 godine, trenutno broji oko 140 članova koji obavljaju aktivnosti u ukupno 13 sekcija glazbenog, likovnog i dramskog izričaja. Mnogi su uspjesi koje je društvo nanizalo u preko 60 godina postojanja, a svakako valja spomenuti dodjelu nagrade Grada Rijeke 1993 i mnoga druga priznanja.

U 67 godina postojanja nebrojene su aktivnosti koje je KUD-SAC “Fratellanza” do sada obavljao i redovito obavlja. Od početnih sekcija, koje su bile najprije mandolinski orkestar i muški zbor, pa do danas, kad društvo broji ukupno 13 sekcija, koje su se postupno s vremenom osnovale da bi se tako mogao zadovoljiti široki spektar umjetničkih interesa članova, svaka od njih postizala je uspjehe na svom području rada. Od dobivenih priznanja mogu se navesti dodjela Nagrade Grada Rijeke 1993. godine KUD-u Fratellanza, dodjela diplome Hrvatskog sabora kulture za uspješan rad na širenju i razvijanju kulturno-umjetničkog amaterizma i kulture uopće 1998. godine i mnoga druga priznanja. Mandolinski orkestar KUD-SAC "Fratellanza" je jedini takav tip orkestra na području cijele Primorsko-Goranske Županije, pa i šire i učlanjen je u Europski savez mandolinskih orkestara i Hrvatski savez mandolinskih orkestara. Najstarija je sekcija društva. U već 64 godine postojanja orkestar njeguje ovaj specifičan oblik muziciranja na instrumentu koji je sve do kraja pedesetih godina bio vrlo popularan i koji je zbog relativne jednostavnosti sviranja kao i dostupnosti cijenom uveo u svijet glazbe mnoge generacije amatera, ali i osoba koji su kasnije postali cijenjeni profesionalni glazbenici na raznim instrumentima. Valja istaći da su nebrojeni nastupi orkestra u zemlji i inozemstvu (Italija, Slovenija, Poljska, Austrija), većina kojih je doživjela veliki uspjeh kod publike i kritike. Orkestar održava tradiciju mandoline u Rijeci i šire, koja bi inače, zbog pada popularnosti tog instrumenta, navjerojatnije ubrzo izumrla. Jedna od najvećih počasti za naš orkestar bilo je predstavljanje grada Rijeke u poljskom gradu Gdiniji, 1985. godine, kao i u Csepelu, kod Budimpešte 2006. godine. Smatram da bi bilo poželjno uvrstiti KUD “Fratellanzu” u prijedlog kandidature upravo zbog svih navedenih posebnosti.


StinicaRukavina
StinicaRukavina

Pozdrav,

pozdravljam inicijativu da građani budu uključeni u proces kanditature ali nisam sigurna da je ova e - konzultacija dovoljna, sama po sebi isključuje veliki broj građana koji nisu upoznati s ovim oblikom komunikacije... 

Trebalo bi uložiti više truda u informiranje javnosti, više tribina, približiti se  "običnom" građaninu... 

S obzirom  na to da  ovoj e konzultaciji sudjeluju samo 8 sudionika i do sada su napisana samo 4 prijedloga trebalo bi razmisliti o drugačijem pristupu direktne demokracije.

dizajner kostrena
dizajner kostrena

Pozdrav,

Prije svega pozdravljam inicijativu – i kandidaturu i osobito intenciju da se u stvaranje riječkog identiteta uključe građani.

Komentari:

1. Slažem se s izborom programskih točki - posebno je dobro koncipirana točka rad koja zamjenjuje tradicionalnu riječku identitetsku uzdanicu industriju. Mislim da je premještanje naglaska s artefakta na proces vrlo značajno.

2. za temu vode je osim pitanja (is)korištenja kanjona Rječine, vrlo bitno i pitanje odnosa grada i mora, a ono je trebalo biti dobrim dijelom rješavano kroz projekt preuređenja Delte. Na žalost taj projekt pretpostavlja da će riječki priobalni pojas (uključujući dakle i posljednje kilometre toka Rječine) biti interesna zona krupnog kapitala (i to naravno iz inozemstva), a tek usput i područje od koristi građanima. Možda je projekt EPK prilika da se „poslovna zona“ i „marina za megajahte“ zamijene kvalitetnim prometnim rješenjem područja kultne riječke place, kvalitetnom infrastrukturom za potrebe riječkog sporta, umjetnosti, kulture i prosvjete te primjerice pristaništem za ribare i barke građana Rijeke?

3. pitanje manjina odnosno riječke multikulturalnostipo mom je mišljenju najproblematičnije pitanje riječkog identiteta jer se više zasniva na mitovima iz vremena Austrougarske vladavine nego na realnoj slici identitetske razmjene unutar i oko gradskog područja. Grad Rijeka kroz svoje PR aktivnosti Rijeku komunicira kao liberalan grad u kojem su svi dobrodošli, dok istovremeno Armada viče „Sami protiv svih!“. Riječka mladež je tradicionalno rokerska (dakle liberalna), ali su svi istovremeno ludi od narodnjaka koji trešte iz centra grada. U Rijeci djeluju 4 talijanske osnovne škole, gradski radio ima talijansku redakciju i vijesti na talijanskom, ali čuti fiumanskiu gradu kojem po ulicama piše Forza Fiume danas je gotovo nemoguće osim ako sami niste jedan od malobrojnih govornika ovog izumirućeg jezika. (Interesantno je i da je talijanska nacionalna manjina na koju se Rijeka najčešće poziva u kontekstu svoje multikulturalnosti čini tek 2% stanovništva i da je tek 3. po brojnosti zastupljena manjina – Srbe i Bošnjake te njihovu kulturu i jezik se puno manje spominje u tom kontekstu, ako uopće).

4. i napokon najveći problem riječke kulturne (ne)tolerancije je njen odnos sa vlastitim najstarijim živućim kulturnim i jezičnim slojem -čakavštinom. Možda će se nekom činiti da su povremeno čakanje na Radio Rijeci, Riječki karneval i MIK sasvim dovoljno čakavštine, ali ako probamo zamisliti da npr. Split ima tek jednu stanicu na kojoj se povremeno pojavljuje splitski dijalekt, da grad tek jedan dan u godini nateže svojom ikavicom te da se na istoj zapiva tek par put godišnje postaje jasno da Rijeka nema čvrstu vezu sa svojim izvorom. Čakavski je iz grada štoviše davno nestao (sjeća li se itko uopće da je to zapravo bio cakavski?), malobrojni klinci iz prigrada koji i dalje kući njeguju ča u školi se prilagođavaju da ih se ne bi kažnjavalo i ismijavalo, čakavski svakom generacijom gubi velik broj govornika, dok se oko činjenice da je Rijeka Rijeka tek zadnjih stotinjak godina (jer je oduvijek bila Rika i(li) Reka) danas malo tko ikada i zamisli. 

Možda je ovaj projekt prilika da se u razvoj riječkog identiteta u većoj mjeri uključe i riječki indijanci – čakavci i fiumani, ali ne kao muzejski primjerci koje jednom godišnje obučemo u kožuhe i nadjenemo im zvonca da kampanaju po Korzu, već kao aktivni sudionici kulturnog djelovanja u svim segmentima društvenih, ekonomskih i političkih aktivnosti – primjerice uvedimo njihove jezike u škole, dajmo da se ribarsko prigovaranje čuje kod prekrcaja ribe negdje u centru grada - na riječkoj obali, proučimo njihovu obrtničku, umjetničku i graditeljsku tradiciju i integrirajmo ju u urbanističke i razvojne planove grada i okolice... možda bi ovaj autohtoni dio riječke populacije dobio snažniji osjećaj pripadnosti kad bi ponekom riječkom političaru koji put izletilo ča kao što njihovim zagrebačkim kolegama tako često u javnom nastupu ispada kaj? (ili bi to ipak bilo politički nekorektno i nekulturno?)

Vaš doprinos

Suvremena teorija identitetskih sustava zastupa tezu da se kompleksni identiteti trebaju graditi iznutra (uključivanjem svih baštinika kolektivnog identiteta), umjesto izvana (projektiranjem od strane profesionalaca) pa je vaš poziv na sudjelovanje više nego hvalevrijedan. Razumljivo, takav pristup znatno komplicira provedbu projekta (jer uključiti puno ljudi/subjekata znači i puno veći angažman onih koji projekt provode) pa u praksi (bar što se naše zemlje tiče, a ovdje govorim i iz osobnog iskustva jer ovo nije prvi put da sam pozvan i da se odazivam)čitava priča ostaje na javnom pozivu koji je jako slabo iskomuniciran i nekolicini nadobudnih kojima nije žao utrošiti par sati piskaranja za opće dobro. Struktura koja provodi natječaj/projekt time zadovolji formu (građani su uključeni zar ne?), najčešće se niti ne potrudi uzvratiti komentare, a o aktivnom uključivanju šire zajednice da i ne govorimo. 

Potpuno svjestan iznimnih organizacijskih napora koje takav inkluzivni pristup projektiranju identiteta pretpostavlja od članova radne skupine pozivam vas da ipak ustrajete i pronađete među Riječanima kvalitetne, radišne, pametne i hrabre ljude koji će znati izgraditi bolju Rijeku bez obzira na uspješnost same kandidature.

ZoranZmiric
ZoranZmiric

Predložio bih da se u konceptu kandidature na mjestima gdje se spominje riječ tolerancija, primijeni riječ uvažavanje ili još bolje prihvaćanje. Tolerancija nas stavlja u poziciju da toleriramo nekoga ili nešto i uvjetovana je trpljenjem. Tolerancija ima svoju pomično mjerilo koje pokazuje da nešto toleriramo jako, dovoljno ili jedva. U kontekstu programskih tema koje se tiču manjina, ali i luke kao mjesta u kojemu su se oduvijek presijecali i u njemu u suživotu obitavali različiti mentaliteti, stavovi, uvjerenja, informacije, iskustva...mislim da uvažavanje ili prihvaćanje daje jasniju poruku o riječkoj prepoznatljivosti. Mislim da je Rijeka kao duhovni, energetski prostor (tu mislim na grad kojega čine njegovi građani) odavno nadišla pojam tolerancije i da otvoreno možemo govoriti o uvažavanju i prihvaćanju kao stavu koji opisuje Rijeku i Riječane.

appleclub
appleclub

Potpuna potpora kandidaturi Grada Rijeke, za Europsku prijestolnicu kulture 2020 uz konstruktivni prijedlog koji se odnosi na Teatro Fenice u Rijeci. Shodno nacrtu strategije kulturnog razvitka grada Rijeke 2013 / 2020, citiramo: 


Prioriteti su ključni projekti o kojima ponajviše ovisi ostvarenje temeljnih strateških ciljeva. 

Prioritetni kulturni projekti Grada Rijeke do 2020. godine su sljedeći: 

  1. Kandidatura Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020.godine, 

  2. Reorganizacija Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc, 

  3. Obnova komplesa bivše tvornice Rikard Benčić 

  4. Palach, Filodrammatica i Marganovo kao novi centri nezavisne i studentske kulture, 

  5. Festival kreativnosti Republika 

  6. Uspostavljanje novog kulturno-informativnog centra, 

  7. Teatro Fenice kao izvedbena i koncertna dvorana te kongresni centar, 

  8. Reorganizacija Odjela za kulturu.


str. 28 Nacrta strategije kulturnog razvitka grada Rijeke 2013-2020


Kako je razvidno da je Teatro Fenice u prioritetnim kulturnim projektima Grada Rijeke, predlažemo incijativu koja objedinjuje zajednička djelovanja sa svim dostupnim kulturnim institucijama uz izvještavanje i senzibiliziranje građana grada Rijeke i šire javnosti u Republici Hrvatskoj, te pronalaženje provedivog načina obnove (financijske, međuvlasničke i sl.),  Teatra Fenice te vraćanja zgrade u funkciju. 


Detalje inicijative možete pogledati na: teatrofenice.weebly.com


S osobitim štovanjem,

Inicijativa Teatro Fenice


mickyri
mickyri

Pozdravljam kandidaturu, neće biti lako. Mislim da se natječu još Split i Varaždin ako se ne varam?

ekonzultacije
ekonzultacije moderator

@StinicaRukavina StinicaRukavina Hvala na sugestiji, ali to što predlažete već  se duži period provodi. Samo u posljednjih par tjedana održano je niz javnih tirbina, prezentacija i susreta s građanima na ovu temu, o čemu su riječki mediji pravodobno informirali sve građane. Pored toga, s istim su upoznate i sve obrazovne i kulturne instutcije te tijela lokalne vlasti, pa je tako već potpisana suradnja između Opatije i Rijeke i PGŽ-a, budući je EPK širok projekt..