Odluka o grbu i zastavi Grada Rijeke (Službene novine Primorsko-goranske županije broj 6/98, 24/98 i 29/09) propisuje izgled i primjenu gradskog grba i zastave temeljem članka 10. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 – pročišćeni tekst, 137/15 – ispravak i 123/17“).

Nešto manje od polovice jedinica lokalne samouprave uz službenu zastavu koristi i svečanu zastavu ili stijeg. S obzirom da se ne radi o službenim zastavama, za donošenje takve odluke (kao i kod svečane pjesme) nije potrebno odobrenje nadležnog Ministarstva uprave.

Predloženom dopunom Odluke o grbu i zastavi, Grad Rijeka bi pored službene zastave, koristio i svečanu zastavu.

Svečana zastava postala bi zastava koja je na prijedlog Gradskog vijeća od 19. veljače 1870. godine odobrena 18. studenoga iste godine. (prilog 1)

U Rijeci je tijekom stoljeća u službenoj upotrebi bio velik broj zastava, negdje petnaestak, ali se ipak, samo jedna smatra i može smatrati baš gradskom zastavom. Potanji podaci u dokumentima u Riječkom arhivu, nažalost, manjkaju, kao što ne postoje podaci niti o takvim dokumentima u kojem drugom arhivu, a u literaturi o zastavi je pisao jedino veliki riječki povjesničar Giovanni Kobler u svojim “Povijesnim podacima o liburnijskom gradu Rijeci” (1896). Postoji i rukopisni materijal koji je na osnovi prikupljene građe napisao oko 1932. godine tadašnji gradonačelnik Rijeke (i počasni konzervator) Riccardo Gigante. Ovaj materijal čuva se u Povijesnom arhivu Rijeka.

Oslanjajući se na spomenute izvore, te na trag nađen u Kazalu upisnika Magistrata za 1857-1860. godinu o zastavama u Rijeci može se kazati sljedeće:

1. Za period prije poraza Francuza (1813.) ne postoje nikakvi podaci u dokumentaciji, koji bi ukazivali da je u Rijeci upotrebljavana neka posebna gradska zastava. Jedina, ali jaka indicija za suprotno mišljenje je činjenica da postoji gradski stendarac – stup na kome je postavljen jarbol za zastavu. Dakle, neka je zastava upotrebljavana, a Kobler samo navodi da se “stari još sjećaju da se prije 1809. na stendarcu vijala austrijska zastava (crveno-bijelo-crvena), koja je u sredini imala gradski grb među zaštitnicima grada”. Nekih dokumenata koji bi to potvrdili nema. Također, iako se povremeno može naći spomen da je Rijeka u starije doba imala svoju zastavu s likom sv. Vida, ne postoje nikakvi dokumenti ni podaci koji bi to potvrđivali, pa niti otklonili dvojbu je li riječ upravo o gradskoj zastavi ili pak procesijskoj (dakle crkvenoj, koja je svakako postojala).
2. I u periodu od 1815. do 1835. godine korištena je ista ta zastava kao u prethodnom periodu, a nazivana je i zastavom Trgovačke mornarice s gradskim grbom u sredini. Riječ je, u stvari, o tome da je austrijska trobojnica vodoravnih polja crveno-bijelo-crvena služila na trgovačkim brodovima, dok je carstvo (i ratna mornarica) rabilo crno-zlatnu zastavu.
3. Od 1835., kad je obnovljen ugarski gubernij, pa sve do 1848/49. godine u Rijeci je bila u upotrebi mađarska trobojica također s gradskim grbom u sredini, ali bez gradskih zaštitnika.
4. Potom je 1849. raspuštena gradska vlast sve do 1857., pa kao gradska zastava nije upotrebljavana niti jedna.
5. Kobler navodi da je gradski Magistrat još 1846. godine predložio da se za gradsku zastavu uzmu boje iz gradskog grba (karmin – zlatnožuta – ultramarin), da bi Rijeka, poput mađarskih županija vijala vlastitu zastavu. Patricijsko vijeće tad je prijedlog odbilo, jer se bojalo da bi promjene izazvale negativnu reakciju u Ugarskoj. No, u burnim događanjima 1848. godine, mnogi su Riječani nosili značke tih boja. Na koncu, potkraj te godine, i gradski panduri su dobili uniforme tih boja.
6. Godine 1857., prema zapisu u Kazalu upisnika Magistrata za 1857.-1860. godinu, Grad je od cara tražio odobrenje za upotrebu vlastite zastave (spis br. 1420/1857), koje je i stiglo sredinom sljedeće godine: opet je to bila austrijska zastava, kao i u periodu 1815.- (spis 6452/1858 od 10. VII. 1858. veza 6538 od 3. VIII. 1858.).
7. Inicijativu za promjenu gradske zastave i prihvaćanje nove, poput one predložene 1846. godine pokrenula je na sjednici Gradskog vijeća od 19. veljače 1870. grupa vijećnika pod vodstvom dr. Felicea Giaccicha. Budući da je prijedlog prihvaćen, zatraženo je mišljenje ugarskog Ministarstva unutrašnjih poslova, a odobrenje je stiglo putem guvernera 18. studenog 1870. godine ( Prilog 1).
8. Ova zastava bila je u uporabi sve do propasti Austro-ugarske monarhije, dakle gotovo pola stoljeća. Nakon proglašenja Riječke države u skladu s Rapallskim ugovorom, ova je zastava, za svo vrijeme njena postojanja, bila i državnom zastavom.
9. Po aneksiji Rijeke Kraljevini Italiji, već 1926. godine donesena je nova zakonska regulativa o gradskim obilježjima, pa je i Rijeka morala uskladiti svoja obilježja s važećim propisima. S druge strane, budući da još od 1918. riječka iredenta nastoji zamijeniti dvoglavoga orla u gradskom grbu jednoglavim (rimskim), početkom tridesetih godina gradska uprava je prikupila materijale koje je trebala podastrijeti vladinom Heraldičkom savjetu, da bi dobila odobrenje za upotrebu grba i zastave. Na sugestiju Heraldičkog savjeta da se “… stari grb iz 1659. zadrži nepromijenjen, jer je podijeljivanje orla Svetog rimskog carstva za gradski amblem, u ono doba, bio najviša moguća počast i najveće priznanje za zasluge grada”, gradonačelnik Gigante odgovara da je i sam svjestan toga, ali da dnevnopolitički razlozi odnose prevagu. Promjena grba, te upotreba grba i zastave (koja je u svemu identična prethodnoj, jedino što u sredini ima novi grb) odobrena je odlukom predsjednika vlade od 24. lipnja 1941. godine. Ova zastava bila je u upotrebi sve do ulaska partizanskih jedinica u Rijeku.
10. U sljedeća dva desetljeća Rijeka nije imala ni grba niti zastave, a potom je 29. prosinca 1970. Skupština općine Rijeka prihvatila grb, i iz njega izvedenu zastavu, prema rješenju Dorijana Sokolića. Sokolićev grb nije bio usklađen s heraldičkim pravilima već se radilo o umjetničkoj figuri pars pro toto, tj. dijelu koji zamjenjuje cjelinu. Ovo rješenje je bilo u službenoj upotrebi sve do uspostave RH, kao što je općepoznato.
11. Druge zastave upotrebljavane u Rijeci ne mogu se smatrati gradskima, budući da je riječ o državnim, pokrajinskim ili županijskim obilježjima.
12. Gradsko vijeće Grada Rijeke 26. ožujka 1998. godine usvaja Odluku o grbu i zastavi Grada Rijeke kojom je gradska zastava vratila izgled utvrđen 1870. godine, trobojnice vodoravnih pruga tamnog karmina, zagasito zlatnožute boje i ultramarina s grbom u sjecištu dijagonala.Usvojenom likovnom rješenju u daljem postupku 19. listopada 1998. godine negativno mišljenje daje Povjerenstvo za davanje mišljenja u postupku odobravanja grba i zastave pri Ministarstvu uprave Republike Hrvatske s obrazloženjem prema kojem crveno-žuto-plavu boju ‘premda je u prošlosti bila u zastavi Rijeke, danas koristi Udruga slobodne riječke općine u izbjeglištvu, dakle iredentistička organizacija u Italiji’.
13. Temeljem negativnog mišljenja Povjerenstva za davanje mišljenja u postupku odobravanja grba i zastave Gradsko vijeće Grada Rijeke 26. studenog 1998. godine usvaja Odluku o izmjenama Odluke o grbu i zastavi kojom gradska zastava postaje plave boje s grbom u sredini. Ovo rješenje se zadržalo do danas.
14. Gradsko vijeće Grada Rijeke 14. srpnja 2016. godine jednoglasno je usvojilo Odluku o izmjeni Odluke o grbu i zastavi Grada Rijeke kojom je gradska zastava vratila izgled utvrđen 1870. Rješenjem Ministarstva uprave iz 7.lipnja 2018. godine odbijen je zahtjev Grada Rijeke za izmjenom izgleda gradske zastave pod obrazloženjem da se ne radi o jedinoj povijesnoj zastavi.

Najstariji pouzdani podaci govore da je kao gradska zastava upotrebljavana austrijska zastava s gradskim grbom u sredini, a potom mađarska također s gradskim grbom. No, činjenice o vremenskom prvenstvu, pa i dugotrajnosti uporabe (austrijska 32, ugarska 13 godina) ne govore u prilog ovim zastavama, ako čak i ostavimo na stranu upitnost upotrebe službenih obilježja drugih zemalja, već daju prvenstvo gradskoj zastavi prihvaćenoj 18. studenog 1870. Ona je izvedena iz boja gradskog grba (koji se i nalazi u njezinom geometrijskom središtu), a također je bila u službenoj uporabi gotovo pola stoljeća – 48 godina, a s Riječkom državom ravno 50, dakle duže od bilo koje druge.

Vezano uz mišljenje Povjerenstva za davanje mišljenja u postupku odobravanja grba i zastave od 19. listopada 1998. godine ističemo kako se u slučaju, tada sporne, Udruge slobodne riječke općine u izbjeglištvu, iz današnje perspektive više ni u kojem slučaju ne može govoriti kao o iredentističkoj organizaciji budući da priznaje legitimne institucije Republike Hrvatske i Grada Rijeke. Na tom principu je s Gradom Rijekom u posljednja dva desetljeća uspostavila suradnju na projektima iz kulture i povijesnih istraživanja s čime se ta organizacija danas u osnovi i bavi. Vezano uz spomenutu sličnost predloženog likovnog rješenja zastave sa zastavom koju koristi spomenuta udruga, ističemo kako prema našim saznanjima udruga nema zastavu, a za žig organizacije koristi jednoglavog orla kakav se koristio u gradskom grbu u razdoblju od 1926. do 1945. godine. Konačno, Udruga slobodne riječke općine u izbjeglištvu je udruga građana, a Grad Rijeka je međunarodno priznata jedinica lokalne samouprave s neupitnim pravnim legitimitetom, tako da eventualna činjenica kako neka udruga građana sporno ili nelegalno koristi gradske simbole ne može ustvari biti preprekom da Grad usvoji i koristi svoje povijesne simbole.

U cjelovitom obliku u kojem je predložena (dvoglavi orao na crveno-žuto-plavoj trobojnici) zastava nije kompromitirana ni u jednom povijesnom razdoblju.

U ovom trenutku i dalje traje postupak koji je pokrenulo Gradsko vijeće Grada Rijeke 14. srpnja 2016. godine kada je donijelo Odluku temeljem koje je od Ministarstva uprave ponovno zatraženo odobrenje za korištenje riječke trobojnice kao službene zastave Grada Rijeke

Ministarstvo uprave je rješenjem 7. lipnja 2018. godine odbilo zahtjev Grada Rijeke za povratkom povijesne trobojnice kao službene zastave. Upravni sud u Rijeci poništio je ovu Odluku Ministarstva uprave te je Ministarstvo u ponovljenom postupku od Grada Rijeke zatražilo novo usklađivanje Odluke iz 2016. S Pravilnikom o postupku odobrenja grba i zastave i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Iz tog razloga, predlaže se Gradskom vijeću donošenje Odluke o svečanoj zastavi koja bi se, uz službenu zastavu, isticala u svečanim prigodama te u dane blagdana.

U grafičkom smislu prijedlog se razlikuje od prijedloga službene zastave iz 2016. godine u detaljima poput kraljevske krune s dvjema plavim vrpcama i natpisa ispod štita ‘Indeficienter’, koji ne mogu biti dijelom službenog grba i zastave zbog pravila koje propisuje Pravilnik o postupku odobrenja grba i zastave.

Prema dostupnim podacima, trenutno oko 42% jedinica lokalne samouprave u RH ima neku vrstu svečane zastave. U lokalnoj legislativi ove se zastave nazivaju svečane ili počasne zastave. U nekim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao svečane zastave koriste se povijesne zastave (npr. Varaždinska županija), a neki gradovi usvojili su svečanu zastavu kao inačicu one službene, ali u njoj umjesto službenog “modernog” grba, koriste svoj povijesni grb u izvornom oblikovanju (npr. Ilok i Ravna Gora).

Ponegdje su usvajane posebnom odlukom, a negdje su dio opće odluke o grbu i zastavi. S obzirom da se ne radi o službenim zastavama, za donošenje takve odluke nije potrebno odobrenje nadležnog Ministarstva uprave sukladno članku 10. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Pozivamo Vas da nam, nakon što proučite nacrt prijedloga Odluke o dopunama Odluke o grbu i zastavi Grada Rijeke, dostupan u prilozima ovog Savjetovanja, iznesete svoje prijedloge i komentare na rješenja u dokumentu.

Slažete li se s predloženim izmjenama ove Odluke? Slažete li se s potrebom uvođenja svečane zastave te predloženim načinom njezinog korištenja i primjene?

Prijedloge i komentare možete uputiti ispunjavajući ovdje dostupan online obrazac ili upisujući komentare u polje za komentiranje u dnu ovog Savjetovanja.